POPULARNA ZNANOST

Najnovije vijesti iz znanosti

Medicinske znanosti Psihologija Lijek za depresiju - tuga

Lijek za depresiju - tuga

Lijek za depresiju nije euforija, manija, adrenalin, akcija. Liijek za depresiju je emotivno prihvaćanje svoje subine. Drugim riječima, to je sve ono što zovemo - tuga.

Danas možemo birati između nekoliko desetaka, možda i nekoliko stotina različitih metoda za liječenje depresije. U tome smo, kao civilizacija, značajno napredovali. Prije stotinu godina lijekova za depresiju uopće nije ni bilo. Neki, oni sa smislom za šalu, kažu da tada nije ni bilo depresije, pa lijekova nije ni trebalo...

Lijek protiv depresije, kojeg predlaže self psihologija, nije popularan, ne kupuje se u ljekarni, za njega još uvijek ne postoje radionice ni tečajevi. Najbolji lijek za depresiju kojeg predlaže self psihologija, jedini lijek, jest - tuga.


Ovaj lijek, zbog prirode stvari, nije, i nikada neće biti popularan. Dok smo tužni, mi ne izgledamo uspješno, blještavo, atraktivno. Na tuzi nam nitko ne zavidi. Tugovanje se ne može prodavati, na tome ne možemo zaraditi. Tugovanje je besplatno.
Zbog tih, a i drugih razloga, tugovanje kao lijek za depresiju nikada neće ući u masovnu potrošnju. Nikada neće zaživjeti kao, recimo, vitamini, lijekovi, jogging ili fitness. Zašto tugovati kad možemo otići u shopping, doživjeti svoj trenutak euforije, i još na kraju svega - izgledati dobro!

Svejedno, uprkos slabom interesu za ovu "metodu", ja ću ipak pokušati objasniti zašto self psihologija u tugovanju vidi jedini lijek za depresiju.

Depresija se, bez iznimke, javlja zbog gubitka. Taj je gubitak mogao biti jučer, a mogao je biti i prije pola stoljeća, pa ga se više i ne sjećamo. Svejedno, gubitak je u nama, sjećali se mi njega ili ne, i moramo ga na neki način odreagirati. U self psihologiji mislimo da postoji samo jedan pravi način da se gubitak odreagira - podijeliti svoje osjećaje gubitka s drugim ljudima.

Ovaj gubitak o kojem govorim ne mora uvijek biti gubitak osobe u smislu njene smrti. Iako je smrt, osobito iznenadna, prenagla smrt, uvijek najveća trauma. Na žalost, neizreciv gubitak može biti i prekid jednog nama neizmjerno značajnog odnosa. Prekid veze s partnerom jest veliki, nenadoknadivi, gubitak. Također, i gubitak ideala najveći je mogući gubitak.
Kao što kaže pjesnik Kranjčević u svojim stihovima: "... mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati...".
Upravo takav gubitak doživjeli su ljudi koji su se naglo, traumatski, razočarali u svijet. To su žrtve rata, silovanja, velikih nesreća, katastrofa. Oni su potpuno izgubili svoje povjerenje u svijet, u one stvari i ljude za koje su mislili da su sigurne i stabilne, i da će takve sigurne i stabilne ostati zauvijek.
Na kraju, jedan od teže prihvatljivih gubitaka jest i - gubitak djetinjstva. To znači izgubiti sliku svojih roditelja kao apsolutno sigurnih, stabilnih i sveznajućih figura, koje nas vode i pružaju nam podršku.

Dakle, kako god živjeli, što god radili, jedno možemo biti sigurni - u životu nećemo izbjeći gubitak!

Ostatak pročitajte na psihoterapija.com.hr

Komentari (0)Add Comment

Napišite komentar
manje | veće

busy